Rozolin, rozulin ili rozolina, tradicionalni je dubrovački liker koji se pravi od rusice, vrste ruže koja od davnina raste u dubrovačkim đardinima. Jedna sam od sretnica koje ovu ružu imaju u svome, a priča kako je imam je čisti znak da mi je bila suđena.
Dakle godinama je pokušavam presadit od tetke, od prijateljica, susjeda, i ništa. Svaki put krepa.
I tako sam odustala od rusice. Par mjeseci iza kupim ja u Vrtlara neku žutu ružu, onu koja raste na jednoj visokoj stabljici a gore je ošišana u grm. Prst u oko, ne znam ni sama zašto sam je kupila, ali ajde sad kad je već imam posadim je na najljepše mjestu u vrtu, i gledam je svaki dan, valjda i nije tako loša.
Međutim, dođe olujna bura i slomi moju ružu skroz u dnu stabljike. Otpilim je i zaboravim na nju u sekundi. Nije mi falila.
U proljeće udrile mladice, krenula se širit u neki neuredan grm, i to mi je bilo čist OK. Kad je procvjetala nisam mogla vjerovat, rusica! Onu žutu su valjda cijepili na nju a kako je pukla ispod mjesta cijepljenja vratila se ona u svojem punom sjaju.
Dakle obožavam tu ružu i sve u vezi nje. A volim i rozolin, iako nisam luda za alkoholom.
Trebaju vam:
Očišćene latice od ruže (ne ih prati)
Cukar
Velika staklenka
Rakija (blaža)
U staklenku slagati red ruža red cukara, završiti s cukarom. Ostaviti na suncu minimum 60 dana odnosno dok se cukar ne otopi. Uliti rakiju i dobro promiješati. Procijediti u staklene boce.
Ovako ja radim. Inače se procijedi sirup od ruže nakon 60 dana, pa se onda on miješa s rakijom a ostatak ruža se može iskoristiti kad se prave kolači. Ja nisam toliko dobro organizirana, pa mi ruže u cukaru najčešće stoje tamo neđe do Božića kad se sjetim da bi možda bilo OK napokon napravit rozolin. I najiskrenije, taj “odležani” mi bude i bolji od klasičnog, a svi ga uvijek hvale jer ima dosta intenzivan miris i boju.
